Prijava
  1.    

    Šahovska reprezentacija Albanije

    Reprezentativci ove države vole šah iz razloga što savitljiva tabla za šah može da posluži kao meta, a aerodinamičnije figure (tipa :kralj, kraljica, lovac) mogu da posluže kao zamena strelica za pikado, nakon 5 minuta "efektnivnog" igranja.

    Trener - Dakle momci, vi ste ta odabrana ekipica. Svaki od vas ima individualne kvalitete zbog kojih je ovde. Jusuf ima glomazne naočare sa dosta pohvalnom dioptrijom, Muhamed ima ožiljak od bajoneta iznad levog oka za zastrašivanje protivnika, Ferid je državni šampion u "Čoveče ne ljuti se", Azem zna da poređa pešake ukoliko je beli a Ibrahim, Enver i Ramiz su išli u Osnovnu. Za 2 dana gostujemo Švabama.

    Trener - Da krenemo sa slaganjem figura. Jusufe, ti izađi pored mene da mi dodaješ figure, ti i onako igraš prvu partiju protiv Hermana, biće ti složene figure, nema potrebe da obraćaš pažnju na ovo.
    Jusuf - Joj treneru, pa on nosi naočare, on im je najbolji.
    Trener - Pa znam tuko glupa, al' nosiš i ti, šta misliš što sam tebe odabrao da igraš protiv njega. Izađi ispred i dodaji mi figure iz kese. ... ... Dakle momci ovo je konj.
    Jusuf - Pa šta sam ja konj, ako se plašim Hermana! (u znak protesta napušta plemeniti skup)
    Trener - Čekaj, bar nam ostavi naočare, vratićemo ti... Ništa, tražimo izmenu. Zvaću ja mog sestrića, ima 5 iz matematike i 4 iz fizike u 7. Osnovne, možda nešto i zna. Da se mi fokusiramo na ovo. Sledeća figura koju vidite je top.
    Enver - Mogu li ja da budem top?
    Ibrahim - 'Oću ja, 'oću ja.
    Trener - Polako momci smirite se, svaki od vas na početku dobija po 2 topa, nema frke. Muhamede, tvoj cilj je da izvučeš remi. Naučiću te specijalnu sicilijansku odbranu za ovu priliku.
    Muhamed - Šefe, je l' mi igramo karte ili šah? I znaš da mrzim Žabare, kakve oni veze imaju sa šahom.
    Trener - O Alah ti pomog'o. Razgovaraćemo mi, opušteno, nego, ostaćeš posle časa da porazgovaramo, čujem da si prekosutra na dan okršaja hteo da ideš da kamenuješ autobus u Prištini.
    Muhamed - Hteo sam šefe, al' to sve neorganizovano, trebalo da platimo po 100 leka, da ponesemo užinu i plus da nađemo pogodno kamenje. Odustao sam, bez brige šefe.
    Trener - Lepo, lepo. Momci, šta da vam kažem, za danas to bi bilo to. Sutra ćemo pred polazak reći nešto malo o rokadi, pa ćemo u putu sutradan razraditi taktiku. Nemojte previše da naprežete mozak i pokušajte da jedete što više slatkiša, to podiže koncentraciju.
    Ferid - A čime idemo?
    Trener - Onim busom što ga je Mustafa koristio da švercuje one frižidere iz Crne Gore. Znam kako je momci, stisle se ove pičke ne daju pare, pritrpite se malo do Nemačke, nije to dug put.
    Ferid - Joj šefe, taj bus isti k'o onaj k'o iz "Ko to tamo peva".
    Trener - Šta da se radi, vi pamet u glavu i razmišljajte malo o onome što možete da postignete.