
Događaji koji pored svoje osnovne namene služe za okupljanje rodbine. Sve grane jednog porodičnog stabla se skupe, kurđeli, prababe, tetke, strine, surdepače, onaj batica što je svima neki rod, a niko ne zna kako, braća i još mnogi drugi, i ondah tako zajedno se prisećaju starih dana. Padne po koja čokolada od 50 evra, po neko štipanje za obaze, po koji pijani teča, i na kraju cela ta skupina se raziđe i ne čuje se i ne vidi do sledećeg okupljanja gde se sve opet vrti u krug.
Rođak 1: Gde si rođo, grom te ubio, šta mi radiš, jesi živ?
Rođak 2: Evo ništa, svratio ovde na pola sata, dižem neki kredit, pa moram u banku.
Rođak 1: Fino, fino... E a je l' se sećaš kako se čika Pera napio na svadbi kod Mitrovića, pa jurio pevaljku kroz šatru?
Rođak 2: Joj, da, baš se ubio.
Obojica u glas: Hahahahahahahahah!
Rođak 3: Alo, tiše tamo malo, ne može pop da očita misu od vašeg kreveljenja, konjine matore!
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
Otkad nisam dobio čokoladu, greota. +