
Hodajuća katastrofa. On ne jebe. On je konjina najobičnija.
On nema palamar, močugu je samo u filmovima vidio, ali se ponaša kao da ima, kao da je faca, a zapravo je skotina najgore klase. Nije ni lijep, ili je debeo, ili ima špicast nos, ili nosi karirane flafičaste košulje, sve sa smeđim ket cipelama. Zbog takvih cure okreću ploču.
- Kako prođe sinoć?
- Jao tebra pokido sam je. Naterao sam je da mi liže nožne prste dok sam joj gurao palac u rč, i cijelo vrijeme je vrištala...Usta sam joj napunio, gutala je sve, mamicu joj kurvanjsku.
- Opaaa....jel se nalazite ponovo?
- Ma jok, kurveštija najobičnija.
---------------
- Šta bi sinoć? Djelovao mi je kao da malo gubi kontakt.
- Ma pusti ga u pičku materinu. Otakako sam prekinula s Markom rekoh malo da se pustim u promet i od svih idiota naletim na njega. Kakva kretenčina, umislio da je jebeni Pjer Vudmen, krenuo da mi gura prst u dupe idiot, hoće da mu pušim onaj smoki, ma katastrofa. Nego, ti si mi se nešto proljepšala. Jes ti ikad razmišljala da eksperimentišeš malo?
- Sto godina te čekam da pitaš.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
pjer vudmen :D +
taj rad