
Osoba koja je kao drvo u stepi. Usamljena, oko nje mrtvo more, nema sa kim ni da popije kafu a kamoli da odigra partiju tablića, prošeta po parku ili podeli svoje iskustvo. Takav lik ili živi Bogu iza nogu ili je odbačen od strane društva.
negde u Sibiru
-Ah, prelepa prirodo! Ptice cvrkuću radosne pesmice, borovi i jele mi se osmehuju, životinje mi prilaze i skaču od sreće, ribe u Jeniseju mi duvaju mehuriće... Srećan mi sto četrnaesti rođendan.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Фино тело дефиниције, пре свега. Суштина је ту.
Сирома' +
Ne mogu da zamislim da neko ovo izgovori, ne znam sto :D
A dobro, ovo je više unutrašnji monolog. Meni se primer dopada, naslov i telo su mi (iako dobro telo), opet nedovoljno vredni definicije.
Ma na sam naslov i mislim. Jedino ovako ko u primeru haha
Унутрашњи монолог? Аги, размисли опет, слављеник има 114 година и никог живог на свету :Д
Možda ga ne razumem. To se događa kada telo definicije deluje kao da je pisao neko ko ima 15-20 godina, a primer kao neko ko ima, dobro, ne baš 114, ali mnogo više.
I, dobro, ko govori? Da li je živ uopšte? Trenutno imam dve teorije :)
Ne ide stevco toliko daleko :D
Пљуни бре, Стевчо :))))
pu :)
Pa gde je objašnjenje, sad sam zaintrigiran?
negde u vukojebini :)