Moto, mantra i lajtmotiv dana obilježenog širokim spektrom iritacije i radijalnim neprijateljstvom prema svemu oko sebe; dana koji razvija svoju kolotečinu kao mrežu, kao ljepljivo tijesto, kao bodljikavu žicu oko logora, kao fabulu rasu sa predvidljivim epilogom.
Jesmo li loše sanjali? Nevažno, loše smo se probudili. Na put kojim se rjeđe ide ni danas se ne polazi, kosopadom preko lica i plazma-cvikerima skrivaš pogled svoj da ne gledaš ono što već znaš i da te ne vide stvari koje već isuviše dobro poznaješ, slušalicama ugrađuješ još jednu ciglu u zid koji treba da spriječi prodiranje njihovog svijeta u tvoj, uključuješ muziku za hodanje, muziku za bježanje, kapuljačom upotpunjuješ utisak svima preočitog maskiranja. Pitaš se da li će te prije udariti auto, jer te mrzi okretati se za čitavih 90 stepeni svaki put kad prelaziš ulicu, ili će te uhapsiti zbog te terorističke kostimografije, sa sve kablovima koje vise. Nevažno. Promjene su uvijek dobrodošle.
Kao u stranom gradu, od nepoznatih ti se pričinjavaju poznati, ali sad ne jer ih podsvjesno želiš sresti, nego jer ih svjesno želiš mimoići. Jer ovaj previše poznati grad treba učiniti stranim, ako se već odstraniti ne može. Mimikrija čini svoje, donekle. Prokleto neizbježne olfaktivne senzacije kvare sveukupno odvajanje, ali zvuk je isključen, a pogled ograničeniji nego kod konja s naočnjacima. Ipak, postignuti efekat je potpuno drugačiji. Takav sužen i fokusiran vizus nameće upravo ono izbjegavano: pogled u samog sebe.
I, srušen je napor i cilj čitavog tog autofobičnog dana: kako od sebe pobjeći, kako ne sresti sebe na čitavom tom putu, jer je to uzrok koji sve pokreće ali i posljedica koja se ne može izbjeći. Ono što vidiš je ionako ono što znaš.
A ono što ti znaš jeste da je ono što ti jesi preslabo da se odupre.
Sunce, muzika i hodanje čine svoje. Već se znojiš pod kapuljačom, već te svrbi sva ta kosa na licu, već ti je naporno buljenje u asfalt. Usporavaš korak. Vidiš ljude. Skidaš sluške. „E, gdje si, Nešo? Ćao-ćao. Ovo-ono.“ Hmm, šta ima u izlozima? Haljinica za Novu godinu! Da, to je ta! Vidi, i moj odraz (popravljanje kose). Sretoh se. Sunce sija. Najsvjetliji dan. Jebem ti karakter ovakav nikakav.
