Skupe se gladna i neiživljena klinčadija pa od kuće do kuće idu u potrazi za bogatim drvetom kojekakve voćke dovoljno sazrele da se može utoliti glad i razjebati želudac od previše slatkog. U svom silnom naletu da obrste drvo osoba ispred čije kuće se događa zločin će ih blagosloviti ovim rečima. Dečija sreća nikad veća.
Baki: Aj'o vidi višanja! 'Oćemo?
Rale: Još pitaš. Udri.Prilazi družina drvetu i uigrano kreće sa akcijom. U tom trenutku izlazi bakuta ispred kuće. Dečurlija spazivši to se već polako udaljava od drveta i staje u niski start kad će baba da ih usreći: ,, Berite dečice, samo nemojte lomiti grane. '' Potom se vraća u kuću.
Laki: Čuješ šta kaže? Fina neka bakica.
Rale: Vala baš, al' ko ga jebe, lakše ovako. Beri, lomi. (Prionuo)
Baki: Vidi Raleta, ubr'o džamutku od metar ipo. E svaka ti dala, naješćemo se, vidim.Izlazi opet bakuta, sa šmajserom iz četresprve što joj ćaća ostavio.
Bakuta: Šta sam ja rekla? Ne lomite mi granje, ba. Vi ste bre stvorenja nezahvalna. Ma mrš mrš mrš kući!
RATATATATATATATATA, aaaaaaa, bež'te, bež'te.
Rale: Vidi koliku sam otkinuo grančugu, baba. DA BOG DA TI UNUKA IGRALA KOD ĐOGANIJA!