Februarska klasa nije ni prošla celu obuku, a već su u rano proleće golobradi, kratko podšišani mladići sa zebenjom u drhtavim rukama držali puške.
Bio je kišan, težak, dan. Meci su prštali na sve strane. Svet stade. Ali samo u očima jednog od njih. Prsa su dočekala hitac. Srce stade, oči se sklopiše, mozak utonu u večni san.
...Tog dana se sa neba mogla videti crna fleka oko žutosmeđe ilovače. Borovi oko groblja upijali su majčin jauk što se odbijao o okolne spomenike. U njenim očima, u tri sekunde spuštanja sanduka u kovčeg od ilovače, stalo je čitavo detinjstvo tuđinskim metkom ubijenog sina. Od prvog plača, do prohodavanja, školovanja, početka rata, i do poslednje pod šatrom naručene pesme....samo za sina regruta...
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
ustaj sine, majka zove...
jepse glavni, oš suza junačka da mi pođe
+
takvo je vreme bilo... kacmo dijabole.
Sunce ti jebem zaplaka.
Glavni jebe mame!
Терај се у курац бре! +
Kratka al ubitačna +++
Dobra vala
Uff +