
Jedna od mnogobrojnih taktika da se ostavi dobar utisak na mušteriju, kako bi se osećao privilegovanim, iako mu se usluga naplaćuje po istoj ceni kao i svima... možda čak i skuplje.
- E, druže, otišao mi opet nešto kompijuter, mater mu njegovu. Ništa nisam radio, samo sam klikt'o mišom i izgleda pao sistem. Jel mogu da ga dovedem, da mi središ to? Jel se može to srediti?
- Može, nikakav problem, samo treba da ti dignem sistem i rešen posao.
- A kol'ko bi mi novaca uzeo za to?
- Samo za tebe, u ime dobrih kafanskih dana, 2.500 dinara. Al nemoj nikom da pričaš, ne mogu svima da spustim cenu.
- Au, druže, mnogo mi je to para. Zar Mirku prošle nedelje nisi to naplatio 2.000?
- Mirku, a... frvljklj... mmm... Mirku ja nešto dugujem od ranije, pa smo to kompenzovali tako. 2.500, i u roku od sat vremena gotovo? Može?
- Hmmm...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Ово често иде, к'о да ти је род најрођенији ти "спушта" цену... +