
Skok kojim samoubice na skupim americkim filmovima skoncavaju. Najcesce propracen vristanjem i leprsavom odecom. Prakticno nemoguc u malim rularnim selima ili manjim varosicama. Izraz se koristi za nekog dramaturga koji hoce svima da kaze kako je on/ona jedno emotivno bice suvise nezno za ovaj ruzni i tuzni svet. Obicno se popne na jednospratnu kucu, ambar ili na prikolicu i odrzi govor o teskoci zivota.
X: E si cuo da je mali Milojica skocio sa ambara. Kaze da mu dosadio zivot.
Y: I?
X: I nista. Malo se odrao.
...................................................................................................................................
X: E dodji brzo oce Milojica-samoubica opet sa skoci, al sa drugog sprata. Okurazio se malo.
Y: Pa koji put danas?
X:4-5 jebem li ga?
Y:E jebacu mu mamu ako ne skoci.
(nakon jos jednog neuspelog skoka Y je polomio Milojici obe noge uz burne ovacije iz publike)
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.