
Skok kojim samoubice na skupim americkim filmovima skoncavaju. Najcesce propracen vristanjem i leprsavom odecom. Prakticno nemoguc u malim rularnim selima ili manjim varosicama. Izraz se koristi za nekog dramaturga koji hoce svima da kaze kako je on/ona jedno emotivno bice suvise nezno za ovaj ruzni i tuzni svet. Obicno se popne na jednospratnu kucu, ambar ili na prikolicu i odrzi govor o teskoci zivota.
X: E si cuo da je mali Milojica skocio sa ambara. Kaze da mu dosadio zivot.
Y: I?
X: I nista. Malo se odrao.
...................................................................................................................................
X: E dodji brzo oce Milojica-samoubica opet sa skoci, al sa drugog sprata. Okurazio se malo.
Y: Pa koji put danas?
X:4-5 jebem li ga?
Y:E jebacu mu mamu ako ne skoci.
(nakon jos jednog neuspelog skoka Y je polomio Milojici obe noge uz burne ovacije iz publike)
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.