
Способност да се сам и без ичије помоћи крећеш од тачке А до тачке Б кад си јанпи к'о чеп. Наравно, не четвороношке.
Način organizovanja privrede (i društva) u SFRJ 1974-1990.god. Politički eksperiment u cilju stvaranja privida demokratizacije društva. Ogleda se u davanju fabrika kao društvene svojina (Svačije-ničije) na upravljanje radnicima (ogromna moć bez ikakve odgovornosti), a sve pod budnim okom partije.
Vrlo brzo je dalo katastrofalno loše rezultate, zbog lošeg upravljanja i favorizovanja plata i povlastica radnika zanemarujući potrebe tržišta, ulaganja, stvarne rezultate, ali i zbog neodgovornosti samih radnika.
Iz tog doba pamtimo: Radničke savete, 13-te, 14-te plate, regrese, viškove, tople obroke, polutke, zimska odmarališta, letnja odmarališta...
Ali i,
čuvenu frazu:
"Ne mogu oni mene toliko malo da plate koliko ja malo mogu da radim!",
i ogroman spoljni dug države.
Dobro je bilo dok su krali samo direktori i la campanela. Kad su počeli da kradu i radnici, došle su godine koje su pojeli skakavci.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.