Prolaziš gradom i iz dana u dan ti se čini da se samo krećeš kroz jednu ogromnu skoro pa homogenu masu koju čine ljudi između kojih je lakše pronaći par desetina sličnosti nego jednu razliku. Vremenom počneš da misliš da si ti jedini koji je svjestan svog postojanja i počinješ da tripuješ kako je sav ovaj svijet zapravo jedan lucidni san koji će se završiti kad i tvoj život.
I tako će ti se činiti i sjutra i preksjutra i za mjesec dana i tako sve dok ne sretneš nekoga drugačijeg. Nekoga ko te ubjedi da ta gomila nije tako homogena kako ti se čini na prvi pogled... ili možda da svako ko se nalazi u njoj nije odmah i dio iste.
Da se razumijemo, ne mislim tu na likove koji žele privući pažnju na sebe. Oni su samo ornament rulje i takvi su oni kvazi-umjetnici hipsteri sa sve fensi naočarama i adilovskim šalovima i žemske u mrežastim čarapa i štiklama dužine omanjeg kolca za razgraničenje imanja, za kojima se okrećeš dok ti kroz glavu prolazi scena kako ih u nekoj kancelariji odvaljuješ na stolu dok ti je palamar izbačen kroz šlic a u pozadini se čuje ono kultno "Breeeejzeeers."
Ne, ne mislim na ništa od toga, već mislim na one ljude koji imaju to neko lice koje izgleda drugačije... Znam da zvuči glupo ali iskreno, ne umijem to mnogo bolje opisati.
Jednostavno, to lice ne mora biti ni previše lijepo a ni previše ružno... onako, uglavnom je solidna šestica na skali od jedan do deset ali ipak ima nešto karakteristično na njemu. Nešto što ti ga ureže u sjećanje duže vrijeme i tjera te da misliš da je ta osoba drugačija od ostalih... predodređena da bude nešto više od običnog smrtnika.
Mislim, zamislite da nas sjutra napadnu neki kurati vanzemaljci i traže od nas da im damo sve žemske ako ne želimo da nas anihiliraju metodom sekundarno a jedino drugo riješenje koje nam nude, jeste da neki naš hrabri izazivač izađe na megdan njihovom najmoćnijem ratniku i savlada ga. E sad, zamislite da taj tip ima facu kao Darko Lazić... Nešto baš i ne ide, složićete se.
Ili recimo da je Hitler izgledao kao Bora Drljača (prim. aut: uz puno poštovanje prema liku i djelu prijeđašnjeg). Ne ide ni to, brate...
Elem, izraz se često koristi u borilačkim sportovima ili bolje reći za analizu budućnosti karijere nekoga koga prvi put srećete u dvorani.
Iskusni treneri i borci znaju po vašem predstavljanju da li ćete biti nešto... Možete vi imati dva metara i pedes' kila ili metar i po i sto pedeset, ako imate to nešto, možete biti šampion.
