
Dođeš do šupe u kojoj se drže burad sa kominom, i dok prolaziš kraj istih čuješ neke tihe zvukove. U početku ti bude nejasno o čemu se radi, pa prolaziš po celoj šupi dok ne shvatiš da zvuk dopire iz bureta. Malo podigneš poklopac koji se nalazi na jednom od njih kako bi bolje oslušnuo i čuo ono o čemu su ti pričali stariji ranije i u šta nisi verovao. Šapat rakije...
Tada brzo otrčiš do tate i dede, i kažeš im o čemu se radi, da bi se oni međusobno pogledali onim pogledima starih bećara. Tada ti tata kaže da pripremiš drva i šepurika, da dođeš kasnije da donesete kazan iz šupe i da kažeš mami da ti piše opravdanje za sutrašnji dan, jer ćete ostati do duboko u noć.
Vreme je došlo da se peče rakija.
-Tata, a šta šapuće rakija ?
-E to ćemo sine saznati tek kada je probamo.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Dopalo mi se ovo, lepo je napisano. Nego, zar se ne čeka da šapat prestane, pa se onda peče?