
Ukoliko ne obraćaš pažnju na predavanje, sedenje na času je trošenje životnog vremena u svom najčistijem obliku.
Ima dve faze. Jedna je kad besciljno zuriš u zid ili nekoga, razmišljajući o najvećim glupostima o kojima nikad nebi razmišljao da nisi primoran. Druga je pričanje sa drugarima iz razreda o tome ko sad kad i koliko napio i sličnim temama.
Kako god bilo, tih 45 minuta će se zauvek izbrisati iz tvog pamćenja čim zvoni, i tvoj život se nastavlja tokom pet minuta odmora, nakon čega ponovo dolazi ništa, tj. čas.
kad se ovako postave stvari, prosto ti dodje na paziš na času...
U subotu, 27. novembra 2010. u Klubu studenata tehnike biće održana smotra sadržaja popularnog šaljivog sajta. Vukajlija je mesto gde se Internet zajednica okuplja kako bi na duhovit i originalan način definisala reči i izraze, sleng termine, našu svakodnevnicu i aktuelne događaje, po paroli - „Ovde možete da definišete sve ono što ste oduvek želeli, a nije imao ko da vas pita”.
Mondo · 25. Novembar 2010.
Može i da se spava nemoraš da slušaš:)+++
pa da ali nemožeš da zaspiš, pa opet bezveze ispucavaš minute života...
U pravu si ...kad si vec primoran da budes tu bar se necim zanimaj...npr slusanjem profesora.++++