
Naizgled fin i kulturan dečko. Pomalo ćutljiv i povučen. Uz upotrebu odgovarajućeg katalizatora, poput Hulka iz stripa, u sekundi se pretvara u sirovinu najteže vrste.
Jedan pogrešan pogled prema njegovoj devojci i u narednoj sekundi ćeš gledati u ljubomornog vola koji zakrvavljenih očiju lomi sve pred sobom, dok se nezaustavljivo zatrčava prema tebi, kao bik na neiskusnog toreadora bačenog u koridu da malo zabavi masu koja želi da ponekad vidi kako bik pobeđuje.
Mirnu vožnju autom po gradu, nakon što ga slučajno isečeš, pretvoriće u jurnjavu po gradu kakvih ni u holivudskim blokbasterima nema, samo da bi te stigao, preprečio ti put, izašao iz auta i tresnuo ti šakom po haubi tako jako da ti pomeri nosač motora. Nakon toga, zadovoljan sobom, okrenuće se, sesti u auto i nastaviće opuštenu vožnju kao da se ništa nije desilo.
Na razgovoru za posao delovaće kao opušten i prijatan mladić, koji je kao stvoren za rad sa ljudima na šalteru, sve dok ga ne iznervira neko od pitanja na razgovoru. Nakon toga, pokazaće koliki fond uvredljivih psovki ima u rečniku, koliko grlat i besan može biti, i mnogo druge kvalitete koji poslodavcu nisu potrebni u tom momentu. Sekundu kasnije, zahvaliće se poslodavcu na vremenu, izvinuti se što je nervozan uz obrazloženje da ga neka budala iznervirala u saobraćaju ii veoma učtivo pitati kada će znati da li je primljen na posao.
- Dobar dan, ja sam došao u vezi razgovora za posao.
- Aha, uđite, uđite. Sedite tu. Vidim tačni ste? To veoma cenim.
- Da, naravno. Mislim da je jako bitno poštovati kako svoje, tako i tuđe vreme.
- Tako je. Recite mi, imate li nekog radnog iskustva?
- Da. Radio sam na viljuškaru dve godine, a nakon toga u salonu nameštaja - vozio kamion, istovarao nameštaj i tako.
- Hm, da. Znate, nama treba neko ko će raditi sa ljudima. Nisam siguran da li tu imate iskustva?
- Šta hoćeš da kažeš bre?
- Ovaj, samo ne znam kakvi ste u komunikaciji...
- More nemoj ti mene da zajebavaš, znaš! Radio sam ja sa ljudima, više od šalteruša u bankama. Ti misliš da kad radiš na viljuškaru ne pričaš sa ljudima? Pa imam ja tamo šefa, moram viknuti stoci da se skloni s puta. Nemam iskustva s ljudima? Kakvo je to pitanje uopšte?
(posle pet minuta psovanja na kontu stranačkog zapošljavanja, krize, saobraćaja, i drugih svetskih nepravdi)
- Da, ovaj smirite se. Sedite. To je samo pitanje. Ne sumnjam ja u vaše kvalitete.
- Inače sam otvoren za saradnju i smiren, nego me neki kreten na Slaviji iznervirao. Šta vozi kad ne zna? Iseče me budala. Nego, zanima me jesam primljen ja?
- Hm, ostavite broj telefona, javiću vam se ovih dana. Ima puno kandidata, ali vi ste u vrhu zasad.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
A bio je miran čovek...
+++
Ovo mnogo jebe! ++
Prostakluk je neizlečiv.
Што си престао да пишеш децхко? Који ти је курац?