
Još jedna čar drugarstva.
Nije to nikakav šifrovan jezik. To je kad neku osobu toliko dobro poznaješ da može da krene da priča od sredine rečenice i uopšte je ne završi, skrene na drugu temu, pa na treću i smeje se kao luda, a ti je i dalje savršeno razumeš. Bolje razumeš nju nego nekoga ko priča tečno i normalno.
Jedini problem je što te niko drugi neće razumeti.
Postoje i tajni znakovi, kada se dogovorite šta će koji potez da znači. Npr. suptilno štipanje za ruku znači:"Smisli bre neki izgovor, smorila je više sa pričom!!!"
Tajni znakovi se izvode sa velikim osmehom.
Ja:-I tako sam ja kao njemu rekla, mislim, stvarno nije fer, znaš! I onda sam kao uzela onu...znaš onu, ono... mislim stvarno je kreten. A i ona likuša je čudna, mislim, šta je rekla, znaš, i one kao izvode tamo nešto, mislim stvarno...
Drugarica:-Ma da, debili. Mislim, takve treba samo kulirati, znaš, mislim, reci, šta se oni kao tu nešto gube...
Mama:-E, moje dete...Tolike silne knjige si pročitala, a ne umeš jednu rečenicu da sklopiš...
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
Ово је много добро.
+