
Kad dok gledaš film naglas bacaš ,,niga from da hud'' komentare pokušavajući da zvučiš kao Martin Lorens/Vil Smit.
Junak filma prislanja mač uz grlo poraženog protivnika...
-Huz da bič nau madafaka! Jea, ju ma bič nau, bič!
Junak filma gleda u svoje saborce koji ga izdaju i napuštaju... U očima mu blista odlučnost...
-Aj dont nid ju pusi bičiz! Jea, fak ju, ju banč of čikenz, fak ju in jor tajni kauard blek es!
Ispred junaka filma se pojavljuje đavoljska grdosija od 6 metara, sa kopljem spremnim za nabadanje odojka...
-Dem houmi! Juz fakd nau!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
a ima i srpska varijanta retardirane sinhronizacije kad se naravno smoris... +
Ovo bi bilo do jaja raditi navaren, nebitno koji je film. + za ideju :)
ovo je još jedan nivo smora više :)
+, za buket pilića.
Uh, da gledamo zajedno taj film imala bih neopisivu zelju da te mlatnem po labrnji.
što je pozitivno jer unosi dinamiku u gledanje :)