
Mnoge biljke su postali sastavni deo srpskog jezika. Kada se pomene Bukva odmah se pomisli na doslovno i neinventivno shvatanje sveta oko sebe.
Kada se spomene Bela Lala odmah znamo da se misli na poslušnost, a kada se spomene trava onda se misli na dobro raspoloženje.
Jablan je sinonim za vitku liniju, Banana za prepreku, a jabuka za zdravlje.
Što se tiče Praziluka, to je jedina jestiva biljka koju nikada ne jedem zbog nekih pojedinaca.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Dobra. :) +
... pojedinaca koji dotičnu biljku neguju u dupetu... isti slučaj sa mnom. I sa prazilukom... mada, kažu da je jako zdrav... al to redovno kažu pripadnici drugih naroda, gde se praziluk ugaja u staklenicima...
+