Ne znam zašto su me crvene, lakirane, pismo torbice sa dugim kaišem kao za kerove, koji se kači i skida, uvek asocirale na filmove sa stoperkama, ženama na ivici bluda, koje sedaju u auto svakome ko je ili dobrog izgleda ili punog džepa (prostitutke) ili pak one naivne koje služe da budu lepe, klimaju glavom i budu iskorišćene.
Sindrom crvene tašnice je danas jako čest. Klinkice koje mlate istu tu 'crvenu tašnicu' da budu primećene, jer ne znaju kako drugačije, imaju sindrom. One sa petnaest godina dozvoljavaju matorcu od četrdeset da ih puni, a sa dvadeset se bacaju u biznis jako jeftine kurve. One ne vide dalje od nosa i treba im prut da bi se probudile, jer su zasad samo uspavane princeze koje mame i tate vole najviše na svetu. Razmažena derišta.
A: Mogla je gola da izađe.
B: Vidi kakva je, samo crvenu tašnicu da počne da vitla...
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.