
Ne znam zašto su me crvene, lakirane, pismo torbice sa dugim kaišem kao za kerove, koji se kači i skida, uvek asocirale na filmove sa stoperkama, ženama na ivici bluda, koje sedaju u auto svakome ko je ili dobrog izgleda ili punog džepa (prostitutke) ili pak one naivne koje služe da budu lepe, klimaju glavom i budu iskorišćene.
Sindrom crvene tašnice je danas jako čest. Klinkice koje mlate istu tu 'crvenu tašnicu' da budu primećene, jer ne znaju kako drugačije, imaju sindrom. One sa petnaest godina dozvoljavaju matorcu od četrdeset da ih puni, a sa dvadeset se bacaju u biznis jako jeftine kurve. One ne vide dalje od nosa i treba im prut da bi se probudile, jer su zasad samo uspavane princeze koje mame i tate vole najviše na svetu. Razmažena derišta.
A: Mogla je gola da izađe.
B: Vidi kakva je, samo crvenu tašnicu da počne da vitla...
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.