Njemačke i italijanske sinhronizacije američkih filmova su ono što pizdi, zbog neprirodnosti, a veseli, jer znamo da se prave zbog dosta ljudi koji ne umiju da čitaju. Naročito u Italiji.
Poljske sinhronizacije su same po sebi komedija. Bilo da je dječji film, drama, komedija, samo jedan lik ( sa dubinom glasa Berija Vajta) čita kompletan tekst.
Jedan muški glas čita sve:
' Udaj se za mene. '
' Hoću, ali prije toga, uzmi me na stolu. 'Pa se posle pitamo odakle dekadencija na zapadu.