
Situacija kad čovek skromnijeg verbalnog i mentalnog kapaciteta čuje neku novu reč koja mu zvuči dobro, moćno i iznimno zajebano, čak i ako nije stoposto siguran šta znači. Naravno, odmah je kreće koristiti de treba i de ne treba. Nije sapun, neće se potrošiti.
- De si komšo, jebem te u vr dupeta. Kakav si jutros?
- Ooo komšo, krv ti ne jebem. Evo dobar sam, sav sam fotosintetičan.
- Šta si bre?
- Fotosintetičan, komšo, nemo da si neuki selja ceo život i da ne vidiš dalje od kravljeg repa. FO - TO - SI - NTETIČAN. To znači da uzimam snagu od sunca i zemlje i vode iz onog tamo potoka i pretvaram je u kiseonik i vodonik i kopaonik i tako dalje. Da ti ne objašnjavam dalje, nećeš razumeti, što da se lažemo.
- Vidim gledala se Slagalica sinoć komšo, širio se vokabular. Dućkaj ga.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.