
Situacija kad čovek skromnijeg verbalnog i mentalnog kapaciteta čuje neku novu reč koja mu zvuči dobro, moćno i iznimno zajebano, čak i ako nije stoposto siguran šta znači. Naravno, odmah je kreće koristiti de treba i de ne treba. Nije sapun, neće se potrošiti.
- De si komšo, jebem te u vr dupeta. Kakav si jutros?
- Ooo komšo, krv ti ne jebem. Evo dobar sam, sav sam fotosintetičan.
- Šta si bre?
- Fotosintetičan, komšo, nemo da si neuki selja ceo život i da ne vidiš dalje od kravljeg repa. FO - TO - SI - NTETIČAN. To znači da uzimam snagu od sunca i zemlje i vode iz onog tamo potoka i pretvaram je u kiseonik i vodonik i kopaonik i tako dalje. Da ti ne objašnjavam dalje, nećeš razumeti, što da se lažemo.
- Vidim gledala se Slagalica sinoć komšo, širio se vokabular. Dućkaj ga.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.