
Obično se izgovara u prilikama kada vadite poslednju kintu za neku sasvim banalnu stvar. Umanjuje osećaj bede u sopstvenim očima.
Moj sin: - Imaš li neku kintu za igraonicu?
Ja (uz uzdah): - Zadnjih dvesta dinara...
Sin: - ...
Ja: - Evo, siromašna sam za mnogo više!
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Cvetiću,kako te razumem!!!!Sjajna! + :)))
Shituacija je pomalo sranjasta, hihi. :))
Е цвете мој, ти баш умеш лепо да запакујеш ружне ствари. :)
Свака част.
Maro, zapakovati lepo ružne stvari, dođe mu skoro kao - nužda! :))
i ja tako...:)
lajka mi se