
Nekim ljudima poslednja šansa da pobede usamljenost.
A: Brate vidi onog štrebera sa planete Kripton, sam piči hodnicima i ko zna kakvi algoritmi mu se motaju po glavi. Taj gde god da se pojavi izgleda k'o da je zalutao ...
B: Ma, brate nije on nikad sam. Hehe, ima on celu ekipu u vugli.
A: Garant je sa Elektro smera. Heh, njima posle Elektronike 2 možeš komotno da napišeš dijagnozu, ako su i bili normalni ...
B: Treba njemu lobotomija da ga resetuje i biće on super. Nego brate kako smo mi ovde zalutali?
PS. Ovo gore napisano, taj prividni dijalog, bio je primer unutrašnjeg monologa dragog nam bolesnika, il' da pojednostavim A+B=C. Bar nije sam, ako je za utehu, a imaće i diplomu da okači mami o zid ...
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.
Dobar nik, i ja se smorih.
+