Prijava
  1.    

    Škija i Ćeif

    Škija: Domaći 'križani' duvan za cigarete i lulu. Cigareta se pravi tako što se nasitno izrezani (iskrižani) domaći duvan stavlja u papiriće koji se zovu ćati. Duvan se stavi u ćat, koji se zatim oprezno, polagano valja i mota prstima, ovlaži se jezikom, i tako zalepi, formirajući cigaretu bez filtera. Najbolji duvan za ovu namenu može se naći u Hercegovini, a poznato je da je i Tito, pušio duvan 'ravnjak', koji mu je po posebnoj narudžbi dostavljan iz Istočne Hercegovine.
    Ćeif: Turcizam, nešto poput 'meraka', ali blažeg inteziteta i vezano za fizičku potrebu čoveka da da oduška svojim čulima (polagano ispijanje kafe na primer).

    Zimsko jutro... Visok, stariji čovek,oštrih crta lica, naboranog i opaljenog vetrom i suncem, sedi u seoskoj kafani, pogleda prikovanog kroz prozor, na snegom obelela polja i brda i poneki snežni kovitlac podignut naletom ledenog severca, čekajući vruću domaću kavu i lozovu rakiju od malo punije kuvarice, koja neumorno radi oko džezve, i loži vatru u velikom šporetu na drva iz kojeg izbija uspavljujuća toplota, koja otkravljuje svaku promrzlu kost putniku namerniku, koji se usudio po ovakvom mrazu nekuda krenuti. Čiča Mitar čeka tridesetogodišnjeg, najmlađeg sina Iliju, friško diplomiranog pravnika, koji mu dolazi autobusom iz Beograda sa sve diplomom Pravnog fakulteta, da se pohvali ocu, koji je, vodeći gorštački, radnički život, plaćao školovanje najmlađem sinu. Napokon mu kuvarica donese kavu u malom ibriku (starinska džezva), fildžan (šoljica za kafu bez ručke) i pola deci čiste domaće loze. Mitar izvuče promrzle ruke iz džepova, huknu u njih i protrlja ih da krv malo prostruji, pa posegnu ponovo u džep za limenom kutijicom u kojoj su bili duvan i ćati. Izvežbanim pokretom Mitar otvori kutijicu, uze jedan papirić, stavi u njega duvan i polako krenu da pravi prvu jutarnju cigaretu, nijednog trena ne skidajući pogled sa prozora i beline koja se pružala vidokrugom. Spretno završi cigaretu, otkide malo duvana koji je prilikom motanja izvirio iz njena oba kraja, i nehajnim pokretom ga vrati nazad u kutijicu. Zatim hitro ispi naiskap lozu, stegnu malo vilice od njene jačine, stavi cigaretu u usta i prinese upaljač da je pripali, ovaj put pogleda skrajnutog sa zimskog krajolika na toplu kafu koja se još dimi, i svojim mirisom mu prijatno draži nosnice. Kresnu upaljač, i prinese plamen cigareti, kad se s treskom otvoriše kafanska vrata, puštajući u kafanu dobar komad zime i severca, koji ugasi plamičak iz upaljača, i u prostoriju stupi Mitrov sin Ilija. Mitar se samo lecnu i pogleda Iliju ispod oka, malo nakrivljenih usta u čijem desnom uglu je stajala cigareta spremna da se pripali. Nije se više ni mrdnuo, čak mu je i ruka sa ugašenim upaljačem i dalje stajala kao da želi da pripali cigaretu.
    - Pa gde si bre tata?
    Mitar se na ekavicu namršti, i pomisli 'i ja bi si to naučio za 10 godina magarče jedan'.
    - Evo čekam te.
    - Pa šta mi bre radiš?
    - Evo ćeifim.
    - Eh, sad ću ja da te počastim.
    - Neka, dosta mi je tak'e časti.
    - Eh, stari namćor, baci tu škiju, evo ti jedan Marlboro!
    Mitar malo probledi, stegnu vilice, izvadi svoju cigaretu iz usta, zgužva je i baci u pepeljaru, eksira kavu, i skoči se.
    - Ajmo kući, e valaj i diploma i škola i trošak, ali zašto mi se i u ćeif usra, jebo te Ma'lboro te jeb'o!!!