
Izraz koji sam čuo u Crnoj Gori, pretežno od starijih ljudi.
Naime, škrip označava mesto, najčešće dva kamena između kojih je rupa koja se koristi kao univerzalna kanta za smeće. U škrip se baca mrtvo tele, flaše, pocepana garderoba pa sve do hemijsko-bioloških supstanci za koje se još ni ne zna.
Maaaajkooo!
- Šta je jadan?
A đe ću ovaj pokvareni televizor, dvogled igračku, ovu staru košulju, pola leša i dvoglavog krokodila?
- A bači to tamo, pušti me, u škrip sve to ide.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.