
Brzo i nadahnuto otkucati neki tekst, bilo na kompu, bilo na telefonu. Nije zabeleženo da se misli na pisaće mašine.
- Krle, skucaj mi govor za konferenciju.
- Ok, šefe, kad počinje?
- Počela je.
--------------------------------------------------
- Smiljka, skucaj mi izveštaj sa sastanka.
- Kako da skucam na pisaćoj mašini?
- Jao, ne znam jbt.
- Ništa, otkucaću.
- Nemoj, nemoj, to mi je presporo, hića mi je.
- A da stipkam?
- To zvuči brže, hajde.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Super, ajde pokušaj da ne budu oba primjera o kucanju teksta na brzinu, da nemam primjedbi. ;)
Hehe, ne piše u telu "otkucati nešto/nekoga", već je o tekstu reč. U onoj drugoj ne. Tvoj komentar će biti zanemaren :D
Samim tim što si odgovorio nije zanemaren. :D
A što jest' jest' u pravu si, teška srca priznajem...
Фино+