
U tu prodavnicu retko ko ide. Svi su zaboravili i da postoji. Kad uđeš unutra (čitaj: kad pogledaš kroz izlog), izgled je veoma jeziv, jer podseća na one prodavnice za vreme inflacije. Moglo bi se reći da tu ni radnici više ne dolaze.
-E izvini! Mi nismo odavde, pa ako nam možeš reći ima l' đe u blizini da se kupi koca?
-Pa vidi ovako, imaš tu na sto metara jednu radnju, al' bogami, ne preporučujem ti da tamo uzimaš, tamo niko ne zalazi već godinama, ustvari lažem... ima jedan čile što uzima svako jutro tri jaja, step i 'leb... to ti je to. Skupila se paučina na robi jebote!
-A đe je sledeća?
-Pa na jedno dva i po kilometra odavde, samo pravo piči.
-E fala ti buraz. Milivoje spremi se, čeka nas dugačak, žedni put.
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.