
Kultni film Aleksandra Petrovica iz 1967 godine.Prica o Ciganinu Belom Bori, trgovcu perjem labilnih moralnih kvaliteta, njegovoj zaljubljenosti u mladu Ciganku Tisu,sukob sa Mirtom Klaserom, njegovim konkurentom i (ne)prijateljem.Na kraju, nakon sto je na krvav nacin pobedio Mirtu, Beli Bora je nestao u legendu, kao da ga nikad nije ni bilo.Film se visoko kotira na listama najboljih srpskih i jugoslovenskih filmova, doziveo je veliki uspeh u svetu, osvojio je Gran pri u Kanu, nominovan za nagradu Oskar i za Zlatnu palmu.Sjajno reziran, sa dobrom muzikom, nenadmasnim Bekimom Fehmiumom, antologijskom scenom u kojoj Olivera Katarina peva Djelem, djelem, a Bora case lomi, ruke mu krvave,film spada u sam vrh srpskog autorskog filma.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
+
....iako si mogao i vise da se potrudis u opisivanju jednog remek dela svetskog i domaceg filma!
+
+