
Lepo letnje poslepodne. Krenes da se prosetas malo gradom. Vreme lepo onako budi ono najlepse u tebi i prosto samo sto ne krenes da skaces od srece. Vidis neki kiosk sa sladoledima i pomislis: Ma neka ide do djavola uzecu kugli do neba! Uzmes ih u najrazlicitijim oblicima i ukusima i kada si u fazi totalne ekstaze niotkud se stvori oluja, ona letnja vecernja. I (blazen da je Murphy) ti bas tada moras da ides uz vetar. Silna prasina ti ulazi u oci, ne vidis nista. Probas tvoj sladoled i vidis da je i u njega usla prasina i da vise nije ni za sta. Bacas ga u kantu i postajes teski mizantrop, pljujes i psujes sve na sta naidjes.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
Uuu, vidim da je još nekog iznenadio današnji pljusak.. :)
Da znas... Nisam jeo sladoled ali bio sam na kafi, ali sladoled je veci fazon :D