
Lepo letnje poslepodne. Krenes da se prosetas malo gradom. Vreme lepo onako budi ono najlepse u tebi i prosto samo sto ne krenes da skaces od srece. Vidis neki kiosk sa sladoledima i pomislis: Ma neka ide do djavola uzecu kugli do neba! Uzmes ih u najrazlicitijim oblicima i ukusima i kada si u fazi totalne ekstaze niotkud se stvori oluja, ona letnja vecernja. I (blazen da je Murphy) ti bas tada moras da ides uz vetar. Silna prasina ti ulazi u oci, ne vidis nista. Probas tvoj sladoled i vidis da je i u njega usla prasina i da vise nije ni za sta. Bacas ga u kantu i postajes teski mizantrop, pljujes i psujes sve na sta naidjes.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.
Uuu, vidim da je još nekog iznenadio današnji pljusak.. :)
Da znas... Nisam jeo sladoled ali bio sam na kafi, ali sladoled je veci fazon :D