
Lepo letnje poslepodne. Krenes da se prosetas malo gradom. Vreme lepo onako budi ono najlepse u tebi i prosto samo sto ne krenes da skaces od srece. Vidis neki kiosk sa sladoledima i pomislis: Ma neka ide do djavola uzecu kugli do neba! Uzmes ih u najrazlicitijim oblicima i ukusima i kada si u fazi totalne ekstaze niotkud se stvori oluja, ona letnja vecernja. I (blazen da je Murphy) ti bas tada moras da ides uz vetar. Silna prasina ti ulazi u oci, ne vidis nista. Probas tvoj sladoled i vidis da je i u njega usla prasina i da vise nije ni za sta. Bacas ga u kantu i postajes teski mizantrop, pljujes i psujes sve na sta naidjes.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Uuu, vidim da je još nekog iznenadio današnji pljusak.. :)
Da znas... Nisam jeo sladoled ali bio sam na kafi, ali sladoled je veci fazon :D