
1. Обичај код којег се посвећујемо породици и Богу, и, у знаку кућног свеца, враћамо се свему што Православље треба да претставља. Обележава се одласком у цркву, обично рано ујутру, где се освештава славска свећа, колач (тело Исусово) и вино (крв Исусова)...
2.Dan koji sluzhi da ti mama napravi ooooooogroman lonac masne, slane i toliko neophodne SARME.
1. Православни дух изгледа да бледи из овог обичаја, и замењује га (прочитајте пример два...).
2. Jadan ti ako je slava posna...
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Ниси ти био на правој посној слави...Те да пробаш купус са димљеним шараном, па сарму са орасима, па димљену рибу, пребранац, печурке запечене са димљеним биљним сиром...
pa, ovo je malo subjektivno, a i odnosilo se samo na sarme... ja ne podnosim nishto shto izmili iz vode, keva me zeznula kada sam bio mali, dala mi sardinu iz konzerve. Od tada sam razvio takvu averziju prema ribi i morskim plodovima, da mi je muka samo ako znam da mi je u ustima neshto iz te kolekcije :)