To je ona strana sjedišta u autobusu, u koju se udobno zavališ pred polazak na neko dugo putovanje, a već na samom početku puta shvatiš da ćeš do svoje konačne odrednice kroz prozor gledati samo u pozide koje sprječavaju odron zemljišta na put, saobraćajne znake i grane drveća.
Naravno, saputnici sa druge strane autobusa mogu da uživaju u pogledu na idilične pejsaže koji se smjenjuju posle svake krivine, bajkovite panorame prelijepih srpskih gradova i, ono najljepše, da broje vozila koja dolaze iz suprotnog pravca.
Doduše, ruku na srce, ukoliko smo u jeku predizborne kampanje, monotoniju putovanja u slepačkoj strani busa će razbiti reklamni plakati sa kojih se smješkaju vodeći političari države uljepšani fotošopom ili crtačkim sposobnostima duhovitog karikaturiste (vlasnika auto laka), koji je pripadnik neprijateljske partije. Zanimljivi su i politički grafiti u kojima se veličaju pripadnici jedne političke grupacije i ismijavaju članovi neke druge grupe, tipa: "Čuvaj leđa, ide Peđa"(Bulatović), ili:"Dodiče, srpski sine, nestalo nam je slanine" i slično...
Slepačka strana autobusa se zove tako, upravo zbog činjenice da bi vožnja u njoj bila interesantna jedino Saši Matiću, Andrei Bočeliju i njima sličnim likovima.
