To jest - šliht lock iliti pretplata na šlihtanje. Zašto pretplata? Zato što "normalno" šlihtanje (šlihtanje po potrebi) nije dovoljno. Da bi superšlihtara (poltronus maximus) uspeo da izvuče najviše za sebe, a najmanje za druge (po mogućstvu ništa), potrebno je da non-stop, kao dragstor bude u ćmrlji osobe kojoj se čepi (figurativno, naravno - ne budite perverzni).
Elem, šliht lok funkcioniše po principu: "da, šefe - apsolutno se slažem sa Vama". Prosto kao pasulj (relativno). Ne, nije to sve - nikako: čmrljognjurac (anus voršipus) mora konstantno raditi na "zapršci" šlihto-beseda. Svako može da se šlihta jednom do dvaput nedeljno (eventualno triput, ako ima snage, volje i manjka samopoštovanja) - naš "dragi" šlihtlok komandos to mora raditi gotovo celokupno radno vreme (u polučasovnoj pauzi za ručak mora nesrećnicima koji su u njegovom društvu hvaliti šefa na sav glas, ale aleeeee).
Nije to laka rabota, ne, ne, ne! Moraš biti zaista "obdaren" za takav "hobi" - nešto kao Neo, samo u mnogo mračnijoj varijanti. Puta deset.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
odlična +++
ahahah,to sliči onoj mojoj-keva ga isprdela iz pičke,da prostiš na izrazu:)+++
@ Buksnomanijak - slažem se u potpunosti.
Darth Neo :)
al nisam hteo da se šlihtam linkujući:)))
Fali mi neki kratko-jebitačni primer. Zasluženi plus, ipak.