Elementarno ljudsko pravo u koje se Jevropa i Amerika kunu, a o isto se oglušuju čim im jedan avganistanac kroči na teritoriju.
- Gospodine Mahmud, napustuite teritoriju Evropske unije.
- Što?
- Zato što nemate knjižicu na kojoj piše da ste se rodili u nekoj od zemalja koje nismo razorili bombama.
- Ae dobro, probaću sledeće godine.
- Svakako, vredi probati.
Mahmud se vraća kući gde ga Džon legitimiše i dozvoli mu da kozijom stazicom obiđe mine da bi došao do svoje njive opijuma, koji će po berbi prodati za bagatelu Džonovom nadređenom, Majklu. Onda uveče poljubi ženu i decu zamolivši Alaha da večeras ne bude mrtvih u planini, starija dva sina su mu gore, ne smeju da siđu jer su pucali na ljude koji su im samo uterali tenk na ćupriju, čemu agresija odma'?
I tako, svi se slobodno kreću u svojih par kvadrata slobode.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.