Prijava
  1.    

    Slučajni filozof

    Osoba koja izvali neku glupost, koja nema veze s vezom, a ljudi oko njega, pomislivši da je izrekao nešto pametno, traže smisao izgovorenog.

    SF: Ah, Sunce. Dođe s vremenom, pade mi na prst, a papir, ovaj papir na mojoj duši, ispisan mesečinom olovke tvoje, pade mi na grudi junačke.

    - Sunce pada na prst, hm, to bi mogla biti metafora za njegovu dragu, koja je daleko kao Sunce, a opet tako blizu, i može da je dodiruje.
    - Hm, da, da, to je veoma interesantno.

    - Papir na duši? Nekakav teret? Ali, opet, da je bio kamen na duši...to bi više odgovaralo teretu...
    - Možda neki lak teret?
    - Moguće...

    - Mesečina olovke tvoje. Vau, što volim reč mesečina... Tako je romantično...
    - Pade mi na grudi... A u grudima je srce... A srce je ljubav... Kako je divno!

    - Stvarno se divim tom čoveku...
    - I ja...