
Osoba koja izvali neku glupost, koja nema veze s vezom, a ljudi oko njega, pomislivši da je izrekao nešto pametno, traže smisao izgovorenog.
SF: Ah, Sunce. Dođe s vremenom, pade mi na prst, a papir, ovaj papir na mojoj duši, ispisan mesečinom olovke tvoje, pade mi na grudi junačke.
- Sunce pada na prst, hm, to bi mogla biti metafora za njegovu dragu, koja je daleko kao Sunce, a opet tako blizu, i može da je dodiruje.
- Hm, da, da, to je veoma interesantno.
- Papir na duši? Nekakav teret? Ali, opet, da je bio kamen na duši...to bi više odgovaralo teretu...
- Možda neki lak teret?
- Moguće...
- Mesečina olovke tvoje. Vau, što volim reč mesečina... Tako je romantično...
- Pade mi na grudi... A u grudima je srce... A srce je ljubav... Kako je divno!
- Stvarno se divim tom čoveku...
- I ja...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
heehehehe ovakvih primera ima pun kurac u čitankama
pre će biti slučajni poeta, ali ok je i ovako
+
Haha, primeri +