
Malo je stvari koje istovremeno plaše čoveka i kojih se gadi. Ovo je jedna od njih.
Sigurno je svako imao priliku da se susretne sa ovakvom pojavom.
To je nešto između poltronskog, majmunskog keza i nekog dijaboličnog, zlog, histeričnog cerekanja.
Ne koriste ga kako se smeh inače "koristi", kao reakcija organizma na neku određenu situaciju. Ne, kod njih je to kao neki tik, nešto što moraju da koriste učestalo u toku govora. Kao što normalna osoba pri razgovoru pravi pauze, tako u tim momentima debele žene kreću sa hijenskim kikotanjem.
I dalje je nepoznanica zašto je ovakav smeh osoben samo za debele žene, bez izuzetka.Možda ove mršavije jednostavno nemaju fizičke predispozicije za emitovanje takvog zvuka,njihove alveole i disajni organi verovatno nisu napravljeni za takvo nešto.Ne znam.
Zašto se debele žene tako smeju, takođe ne znam, to je pitanje za neko ozbiljnije sociološko ili antropološko istraživanje. Svakako, kad god čujem takav gnusan zvuk, nešto mi zaigra u želucu.Plaši me...
U subotu, 27. novembra 2010. u Klubu studenata tehnike biće održana smotra sadržaja popularnog šaljivog sajta. Vukajlija je mesto gde se Internet zajednica okuplja kako bi na duhovit i originalan način definisala reči i izraze, sleng termine, našu svakodnevnicu i aktuelne događaje, po paroli - „Ovde možete da definišete sve ono što ste oduvek želeli, a nije imao ko da vas pita”.
Mondo · 25. Novembar 2010.
+
Kako li se zove strah od smeha debelih žena?
Možda ga nazovu po autoru ove svakako dobre definicije - Marcailophobia.