
To su obično prve zgrade u gradu.U njima žive raznorazne vrste fosila (80+),koji ti ono malo vremena što si u kući trude što više zagorčati.Smeta im i najmanja sitnica.Npr. ako pojačate zvučnike iznad glasnoće šaptanja obavezno će ti doći na vrata i zamoliti da "ne remetiš javni red" uz komentar kako možemo slušati te "narkomane" (u mom slučaju BS,V.I.P.,...).Svako vaše kretanje biće registrovano od strane tračara koje nemaju pametniji posao osim da gledaju španske serije i prate ko gdje ide (valjda su svi bili detektivi ili tajni agenti FBIa).Neki će čak i popričati s' tobom iako vide da te iritiraju i da jedva čekaš da produžiš.Ipak je najbolje vrijeme u takvoj zgradi ono koje prespavate.
Vraćam se iz prodavnice sa kesom.
Fosil:"Šta si lijepo kupio?"
Ja:"Ma nešto za mamu."
Fosil:"Kako si ti dobar dječak:"
Ja (prevrćući očima):"Ahaa."
Fosil:"Kako je u školi?"
Ja:"Dobro."
Nastavljam što brže da je se riješim.Iz daljine se čuje monolog.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.