
Elem, to su monolozi ili, kako bi pripovedač rekao, anegdote o određenim događajima i situacijama čija je poenta od krucijalnog značaja za opis te situacije ili o nivou važnosti osobe o kojoj se govori. Uglavnom je to upravo osoba koja kazuje priču.
Problem je u tome što samo kazivanje ubija u pojam koliko je dosadno i neverovatno smarajuće već posle 3 - 4 rečeice. Veoma opsežno objašnjavanje, suviše čudnih zapleta, koji su trebali da prvenstveno posluže za lakše razumevanje onoga o čemu se priča, još više komplikuju samu radnju i poentu priče i time je vode u beskonačnost za koje vi nemate živaca.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
da da. to je ono kao kad blejis sa dve osobe, i jedna u zaru price kaze "haha, ko onda kad sam pljuno obezbednje", i iznenada se setivsi da ti to neznas, krece da ti prepricava celu pricu, pocevsi od toga sta je obukao, kako je dosao do kluba, i sve vreme te gleda kao da je neverovatno zanimljivo oboma, i uz izliv smeha zavrsava pricu sa "i onda sam ja pljunuo lika iz obezbedjenja".
kratak pogled na tvoje kruto, bezizrazajno lice ga baca u stanje zbunjenosti...