
Nova vrsta TV formata koja ima misiju da spasi televiziju od zaborava usled najezde adeselova i vajresla. Recept je krajnje prost, ubaciš desetak ljudi u jednu sobu da se međusobno pljuju, i to pustiš direktno u program; troškovi nikakvi, a uspeh zagarantovan. Uzmeš kintu od sponzora, reklama i onih pacijenata što puštaju sms-ove, i platiš stratedžik-marketing agenciju da objavi da je tvoj šou najgledaniji, i gle čuda gledanost je opet vaskrsla.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
Da popizdis od svega toga.
+
Ја најбоље волим онај кад једна госпоја оде из у себе куће у другу домаћинску кућу и онда се они тамо здоговарају и свашта нешта.
Има људи кају да је ото намјестито, ал ђе болан то море бит, ђе још има на телевизију да лажу.
+