U narodu poznat i pod nazivom - "Clipsy" sa ukusom sira. Niko ne voli miris, većina voli da ga jede. Prvo se sablazne kad vide šta muljaš, onda beskrupulozno počnu da muljaju šapam po kesi - TVOJOJ kesi smrde.
Postoji pravilo: ko god kaže "fuj, jedeš smrdu!" - treba ga lupiti po ruci kad krene da uzme isto.
(žvać-hrsk-žvać)
- Šta ti je to?
- Klipsi sa ukusom sira. Hoćeš?
- FUJ! Smrdi-smrdi-smrdi! Dobro, daj jedan ali da zatvorim nos.
- Ako ti smrdi ne'š da ga je'š, kuš! (žvać-hrsk-žvać)
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Ovo je bil idealno kupiti na skolsom odmoru, svi zaobilaze u sirokom luku :D
hahaha ISTINA...odlična definicija + i u omiljene!
Ali kad se zacudi radnik u trafici kad kazes : "I dajte mi jedan smrdljivi klipsi."
Davne '93 sam u Grčkoj bacio sigurno tri kesice smokija i svađao se sa prodavačicom (koja ne zna srpski) kako mi je uvalila pokvarenu robu. Dok mi nije jedna teta rekla da je to sa sirom. Jebiga, kod nas to nije ni postojalo tada.
Одлично!
+
Домиљенујем због жваћ-хрск-жваћ, некако ми уберкул.
Kod nas te godine nije postojao ni smoki, a kamoli Smrda :)
одлично! +++
Htela da definisem :) Omiljena...