Sedite kod drugara, posle mnogo godina u ruke vam nicim izazvane dolaze slike sa maturske veceri, velike/male, pokusavate da asimilujete vizuelno sokiranje, ne trepcete...
Pitate se da li je pre slikanja celo odeljenje bilo oteto na ekskurziji u Kambodzi i tako zatoceno izgladnjivano od Crvenih Kmera mesecima supom od bambusa, ili mozda, svi su imali cas u prirodi u polarnim zabitima, izgubili se zatim i nedeljama jeli samo izmet irvasa?!
Pomisljate i da su svi bili na pajdu pa oslabili, ali neeee, imali smo 14 godina, nemoguce...
Nema secanja na takva desavanja, u trenu vam prolazi ceo zivot pred ocima, i shvatate da je zivot prolazan, prebrz, da ste omatorili i da se plasite da sami sebi u tom trenu date licnu kartu na uvid i da vam se previse vidno povecao indeks telesne masnoce tj. udebljali ste se!
Drugar: Vidi Stojkovicku, ko bi rekao da ce ovo cackalicoliko bice postati boginja ljubavi hehehe...
Uzvracate tom bolu kratko: Hehe...Kakve smo cackalice bili brate...Somalija!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.