Prijava
  1.    

    Spakovana tako da samo pička ostane od nje

    Ono kad se sa ženskom, posle naslona fotelje, kuhinjskog elementa, radijatora i komode, dolomataš do kreveta, i tada ti, u poslednjim proplamsajima moždane svesti koja se gasi pred kurčevom (ne)svešću, padne na um poza koju nisi video ni u Figurae veneris a ni na Red tjubu, i počneš da izdaješ komande koje žensko čeljade poslušno izvršava spremajući se za pičeću egzekuciju.

    - Je li, sine, šta bi sinoć sa Elenom, nestadoste kao dim?
    - Uh, kako da ti kažem: dovukla me ćiku, ima gajbu na Senjaku...
    - Mojne da pričaš: Senjak?!
    - Aha, Senjak... i tako, skinemo se za par sekundi, navalim je na trpezarijski sto, prignječim joj one sise, bradavice mi se utisnu ko da sam spavao na kamenčićima, TRAS! odvalim je od jezika na fotelji, kad eto ti nje, uspravlja se, a ima je, bogami, u ravni smo, i cimne me na krevet, Francuz!
    - Ugh, pa de baš Francuz!
    - Mora tako na Senjaku, ne pleti mi se u priču... i tako valjamo se, čas joj moja kita u ustima čas meni njen nožni palac negde oko dupeta, oće-neće unutra... i ja kao da me nešto prosvetlilo, brate, ne mogu da ti objasnim... ugledam je najednom onako kako bi samo mog'o da sanjam... i kažem joj: digni desnu nogu, levu zabaci, ruku ovamo, stopalo smotaj tamo... i ne znam sad ni da ti opišem, ona poslušna, spakujem je tako da od nje samo pička ostane, lepo vidiš nešto belo, okruglo, i pička u sredini!
    - Jao, brate, ne da ga pričaš! Pa, jesi pogodio u cilj?
    (Pripaljivanje cigarete, dubok udah, pa izduv dima):
    -Jok, promašio sam! Sine, razbucao sam je gore nego požar Hindenburga, raspala se u froncle dok je došlo do prskanja!
    - Bratac, alal ti kurac! Nego ajde da platiš pivo pa da mi to izdetaljišeš, da ja to malo na papiru skiciram, da se ne zaboravi, znaš, greota je ne čuvati novoosvojena znanja...