
Jedini način na koji znamo i mislimo da deluje objašnjavanje strancu nekog pojma na našem jeziku.
Srbin: Otišli mi tako do Pere konobara... Kontaš?
Englez: No...
Srbin: Kako ne kontaš? Mi otišli... do Pere... konobar... pivo... Kontaš?
Englez: Yes.
Srbin: To lutko! I naručimo 2 litre rakije...
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Simpa +
Hvala.
točno +
:+D, 2. opcija je glasno pričanje...
Јес вала=)
+++
Može i to :D
Bolje da je počeo od rakije, na kraju bi se svi nemušto sporazumeli.
+