
Šaljiv način da se kaže da nečiji rođak neće još dugo. Istina, to i nije baš za šalu ali jebeš ga. Ne bismo mi bili Srbi da ne teramo šegu sa ozbiljnim stvarima. Elem, zašto baš peškir? Običaj je da se onima koji nose sanduk zaveže peškir oko ruke, pa odatle u narodu ova pošalica.
- Brate, šta je sa Žiletom? Nema ga kao da je u zemlju propao.
- Tetka mu nije dobro, pa je otišao kod nje, u posetu.
- Pa, je l' nije nešto opasno?
- Nešto oko srca. Izgleda da mu se smeši peškir.
- Što si odvratan.
- Što?
- Bolesna žena, a ti se sprdaš sa tim. To nije za zajebanciju.
- Aj' ne seri. Šta ti misliš, zašto je Žile otišao kod nje? Sigurno ne što brine.
- Nego?
- Otišao da izvuče neko nasledstvo. Teta je devizni penzioner i leži na parama.
- Dobro, to već liči na njega.
- To ti kažem.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
dobra, po običaju.
+
+
Volim ovakve komentare. :)
lepo+
Hvala, Kosmo.