
Vrlo gadan tip sramote. Naročito se često javlja na javnom mestu. Osoba sa kojom si se tu zadesio je učinila ili čini nešto zbog čega i tebe smatraju ravnim njoj, a ti imaš neverovatnu potrebu da nekako pokažeš da nisi takav.
Dočekao sam drugara, koji je inače završio fakultet i bio na odsluženju vojnog roka, i ušli smo u prepun autobus. Naravno, pun je priča i doživljaja.
On: Brate, znaš kako je čudno. Sve zeleno oko mene. Svi neki nadrndani, naloženi, nema nikog normalnog jebo te. A tek žensko, nema devojke nigde na vidiku...jao vidi onu malu što stoji na stanici. Vidi kako je dobra...ih kako bi joj ja sada dao bombonu...vidi joj sisice...
Ja ( u sebi ): Zemljo, otvori se...
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.