
Srbija je zemlja sa mnogo disproporcija, rupa na asfaltu, kič kuća, nafuranih fensera, ljudi koji su spolja gladac, a unutra jadac.
U Srbiji ima npr.: lažnih patriota koji su zapravo anti-srbi jer svojom politikom Srbiju guraju u nazad, ipak tu su i kobajagi evropejci kojima je puna usta Evrope, a posle izlaska s partijskog sastanka bacaju pikavce i papiriće na ulicu, plaše decu Ciganima (tj. Rome nazivaju Ciganima) i sl.
U Srbiji svima je uzor država Italija, naročito onim istim fenserkama. Fenseri se lože na fudbal i svi su selektori. I oni se lože na Italiju maštajući da će tamo igrati fudbal s tipičnom frizuricom koju nose Marko Pantelić ili Nenad Kovačević.
U Srbiji svi studenti maštaju da rade u bankama koje su se, čini se, počele otvarati u svakoj trafici. Kada uđete u banku, osećate sterilnu atmosferu gde svi izigravaju japije par ekselans u svojim odelcima. Svi kao pametni...
Nastavak nekom drugom prilikom...
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.