
Srbija je zemlja sa mnogo disproporcija, rupa na asfaltu, kič kuća, nafuranih fensera, ljudi koji su spolja gladac, a unutra jadac.
U Srbiji ima npr.: lažnih patriota koji su zapravo anti-srbi jer svojom politikom Srbiju guraju u nazad, ipak tu su i kobajagi evropejci kojima je puna usta Evrope, a posle izlaska s partijskog sastanka bacaju pikavce i papiriće na ulicu, plaše decu Ciganima (tj. Rome nazivaju Ciganima) i sl.
U Srbiji svima je uzor država Italija, naročito onim istim fenserkama. Fenseri se lože na fudbal i svi su selektori. I oni se lože na Italiju maštajući da će tamo igrati fudbal s tipičnom frizuricom koju nose Marko Pantelić ili Nenad Kovačević.
U Srbiji svi studenti maštaju da rade u bankama koje su se, čini se, počele otvarati u svakoj trafici. Kada uđete u banku, osećate sterilnu atmosferu gde svi izigravaju japije par ekselans u svojim odelcima. Svi kao pametni...
Nastavak nekom drugom prilikom...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.