
Ono kada ti je žena gluvonema, nimfomanka, a tata joj ima fabriku piva.
Ili, kad izadješ sa milion evrona na lutriji, žena ti pobegne sa najboljim drugom (ubuduće se preventivno treba družiti samo sa najgorim drugovima), a tašta ti naprasno mandrkne.
Otegao se grdan desetokilometarski sprovod ulicom.
Za mrtvačkom kočijom ide lik i vodi mačku na uzici.
Narod stoji sa strane, čude se i komentarišu: ko li je to umro te je toliko sveta došlo na sprovod.
- Jel', bogati, prijatelju, ko je to umro? - ne izdrža jedan i upita lika što je vodio mačku.
- Moja tašta - na to će ovaj.
- Stvarno?! Moje saučešće!... A, ako nije tajna, kako je umrla?
- Ogrebla je ova mačka!
- Stvaaaaaarno?!... A, bil' mogao da mi pozajmiš tu mačku na neki dan? Platio bih kol'ko tražiš.
- Stani u red pozadi.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.