
Ono kada ti je žena gluvonema, nimfomanka, a tata joj pride ima i fabriku piva.
Ili, kad izadješ sa milion evrona na lutriji, žena ti pobegne sa najboljim drugom (ubuduće se preventivno treba družiti samo sa najgorim drugovima), a tašta ti naprasno mandrkne.
Otegao se grdan desetokilometarski sprovod ulicom.
Za mrtvačkom kočijom ide lik i vodi mačku na uzici.
Narod stoji sa strane, čudi se i komentariše: ko li je to umro te je toliko sveta došlo na sprovod.
- Jel', bogati, prijatelju, ko je to umro? - ne izdrža jedan i upita lika što je vodio mačku.
- Moja tašta - na to će ovaj.
- Stvarno?! Moje saučešće!... A, ako nije tajna, kako je umrla?
- Ogrebla je ova mačka!
- Stvaaaaaarno?!... A, bil' mogao da mi pozajmiš tu mačku na neki dan? Platio bih kol'ko tražiš.
- Stani u red pozadi.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.