
Najnepreciznija reč za određivanje kvaliteta stvari. Postoje dve, dijametralno suprotstavljene, vrste:
1. zlatna sredina
2. srednja žalos(t)
1. mama: Sine, kako je bilo bilo danas u školi?
Sin: Pa nije bilo loše, dobio sam trojku iz "očuvanja životne sredine u uslovima posleratnog socijaldemokratskog uređenja"...
mama: Ako, neka! Super! Zlatna sredina! Tako je najbolje!
2. mama: Sine, kako je bilo bilo danas u školi?
Sin: Pa nije bilo loše, dobio sam trojku iz "betona"...
mama: Iz betona?! Užas... Ko poslednji slepac, makar da si joj rekao da ti upiše 1 pa da ga popraviš sledeći čas.... Ovako ko neki tupan, srednja žalos'... Šta će Maca reći kad čuje, njena mala sve petice!
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.