Prijava
   

Srednja familija

Dalja familija kad joj je potrebna tvoja pomoć

(Istinit događaj, imena izmišljena)
7 sati ujutru. Zvoni mobilni telefon. Iako je Dragan još u polusnu, ipak se javlja.
Dragan: Halo?
Stole: Gde si, Dragane, kućo stara, ovde tvoj ujak Stojan!
Dragan: Nemam ja nikakvog ujaka Stojana.
Stole: Kako nemaš!? Čekaj, jesi li ti Dragan Ilić?
Dragan: Jesam.
Stole: Pa ja sam tvoj ujak Stole! Upoznali smo se na slavi kod tvoje tetke Jovanke pre devet godina
(trenutak tišine)
Dragan: Jaoj, prisećam se nešto. Pa kako to da si ti meni ujak?
Stole: Kako, kako? Pa, ovako: tvoja majka Slavica i tetka Jovanka su rođene sestre.
Dragan: Jesu...
Stole: Njihova majka je tvoja baba, Stojanka...
Dragan: Jeste, majku mu...
Stole: E, njen otac i moj otac su rođena braća od strica!
Dragan: Pa dobro, hajde da te nazovem rođakom, ali ujak je ipak malo preterano... Šta ti treba?
Stole: E, pa nemoj tako. Nismo baš rod najrođeniji, ali nismo baš toliko daleka familija. Tvoj čukundeda i moj pradeda su isti čovek. Neka sredina valjda postoji...
Dragan: Ma da... Šta ti treba?
Stole: Ništa, sinovac, samo sam hteo da te čujem kako si mi... Slušaj, dolazim prekosutra poslom u Beograd, pa sam hteo da te pitam: reče mi Stojanka da ti je žena s decom otišla na more, pa sam čuo da imaš slobodnu sobu dva dana... A hoteli skupi...
Dragan: Što mi lepo odmah ne kažeš da bi da prenoćiš kod mene...
Stole: Ma neee, ne zovem ja zaista zato...
Dragan: Hoćeš da te dovezem sa stanice, da ne plaćaš taksi?
(...)